STEPENIŠTE
Šta to vidim? Ušlo mi u oko...
Stepenište koje nije krivudavo.
Granje koje nije prelomljeno.
Kamen još uvek postojan.
Prizor s putovanja.
Duh starog grada.
Mir mesta koje traje.
Bori se. Opstaje. Ne predaje se.
Ne skreće nigde i ne lomi se.
Izdržava.
Tu je, prisutno kao večnost,
kao nešto što te hrani,
svežim vazduhom
opija i ljubi lepotom.
Šta to vidim? Ušlo mi u oko...
Stepenište koje nije krivudavo.
Granje koje nije prelomljeno.
Kamen još uvek postojan.
Prizor s putovanja.
Duh starog grada.
Mir mesta koje traje.
Bori se. Opstaje. Ne predaje se.
Ne skreće nigde i ne lomi se.
Izdržava.
Tu je, prisutno kao večnost,
kao nešto što te hrani,
svežim vazduhom
opija i ljubi lepotom.
Marija Stojiljković Marstoj
iz zbirke poezije PTICA IZA ŽICE
![]() |
Ilustracija Sonja Jovanović |
Нема коментара:
Постави коментар