петак, 20. јул 2018.

Marija Stojiljković Marstoj, Stepenište

STEPENIŠTE

Šta to vidim? Ušlo mi u oko...
Stepenište koje nije krivudavo.
Granje koje nije prelomljeno.
Kamen još uvek postojan.
Prizor s putovanja. 
Duh starog grada.
Mir mesta koje traje. 
Bori se. Opstaje. Ne predaje se.
Ne skreće nigde i ne lomi se. 
Izdržava. 
Tu je, prisutno kao večnost,
kao nešto što te hrani,
svežim vazduhom
opija i ljubi lepotom.

Marija Stojiljković Marstoj
iz zbirke poezije PTICA IZA ŽICE

Ilustracija Sonja Jovanović

Нема коментара:

Постави коментар