TI SI MI
Ti si mi nekad govorila, majko,
da sam ptica što na uzglavlju mašte
krila širi…
Ti si me nekad milovala, majko,
govorila da će sreća kraj mene
uvek da viri…
Ali otkad se reči tuge nepozvane
motaju i kradu sreću glavi?
Ali otkad ne postoji namera
za prekretnicu i izlaz?
Ja se sklupčam. Ja se ne znam.
Ni ko sam. Ni gde sam.
Ja se ne vidim. Ja se ne gledam.
Ni kožu, ni usne,
ni lepotu unutra, ni glas spolja.
Nema ničeg, majko, sem zastale mašte
i ukrućenog pesničkog koraka.
Marija Stojiljković Marstoj
iz zbirke poezije PTICA IZA ŽICE
Ti si mi nekad govorila, majko,
da sam ptica što na uzglavlju mašte
krila širi…
Ti si me nekad milovala, majko,
govorila da će sreća kraj mene
uvek da viri…
Ali otkad se reči tuge nepozvane
motaju i kradu sreću glavi?
Ali otkad ne postoji namera
za prekretnicu i izlaz?
Ja se sklupčam. Ja se ne znam.
Ni ko sam. Ni gde sam.
Ja se ne vidim. Ja se ne gledam.
Ni kožu, ni usne,
ni lepotu unutra, ni glas spolja.
Nema ničeg, majko, sem zastale mašte
i ukrućenog pesničkog koraka.
Marija Stojiljković Marstoj
iz zbirke poezije PTICA IZA ŽICE
![]() |
Ilustracija Sonja Jovanović |
Нема коментара:
Постави коментар